Gosti

Ivana Bodrožić rođena je 1982. godine u Vukovaru, dio djetinjstva provela je u Kumrovcu, a opću gimnaziju pohađala je u Zagrebu. Magistrirala je na studiju filozofije i kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Autorica je nagrađivanih i prevođenih zbirki poezije, romana i zbirke priča, ”Prvi korak u tamu”, “Hotel Zagorje”, ”Prijelaz za divlje životinje”, “100% pamuk”, “Rupa”, “In a Sentimental Mood”, “Klara Čudastvara”. Djela su joj prevođena na desetak stranih jezika, a za svoj književni rad nagrađena je uglednim domaćim i inozemnim nagradama kao što su nagrada Goran za mlade pjesnike, Kiklop, nagrada za najbolji roman; Prix Ulysse nagrada za najbolji debitantski roman s područja Mediterana, Kočićevo pero, Edo Budiša, Balkan Noir i druge.

Korana Serdarević, spisateljica i gimnazijska profesorica, rođena je 1982. godine u Zadru. Za svoje kratke priče osvojila je niz nagrada (dva puta prvu nagradu Ranko Marinković, nagradu Zlatko Tomičić, regionalna nagradu Ulaznica), a prva zbirka kratkih priča Nema se što učiniti nagrađena je stimulacijom za najbolja književna ostvarenja godine od Ministarstva kulture RH. Pojedine kratke priče prevedene su joj na engleski, njemački, talijanski, slovenski, mađarski, rumunjski i ukrajinski jezik, a čitava je zbirka prevedena na makedonski jezik. U prosincu 2017. objavila je roman Eksperiment Irene Tot, koji se našao u finalu Tportalova izbora za roman godine.

Jul Maroh potječe iz sjeverne Francuske. Nakon što su stekli bakalaureat primijenjene umjetnosti na E.S.A.A.T u Roubaixu, nastavili su studij u Bruxellesu, gdje su živjeli osam godina. Tamo su dobili dvije diplome, za likovnu umjetnost (opcija stripa) u École supérieure des arts Saint-Luc i za litografiju / gravuru na Académie Royale des Beaux-Arts u Bruxellesu.

Olja Savičević Ivančević splitska je spisateljica i pjesnikinja. Autorica je pjesničkih zbirki Bit će strašno kada ja porastem (1988.), Vječna djeca (1993.), Žensko pismo (1999.), Puzzlerojc (2005.), Kućna pravila (2007.), Mamasafari (i ostale stvari) (2012.); knjige priča Nasmijati psa (2006.) i romana Adio kauboju (2010.) i Pjevač u noći (2016). Za rukopis Nasmijati psa nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču te nagrade Kiklop za najbolju zbirku poezije Kućna pravila. Roman Adio kauboju nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman, kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan. Prema romanu je napravljen i kazališni komad. Uvrštavana je u domaće i strane izbore i antologije. Dobitnica je međunarodne književne stipendije International Writing Program at the University of Iowa i stipendije u Istanbulu europske mreže za promicanje književnosti Traduki.

Rođena sam u Zagrebu 1978. godine, a 1996. sam upisala studij psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Odabir studija za mene nije predstavljao dilemu jer sam oduvijek imala želju bolje razumjeti ljude i naučiti kako biti uz njih kada je teško. Studij sam završila, s temom iz emocionalnog zlostavljanja djece, 2002. godine i odmah po završetku zaposlila sam se kao psiholog u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreb.

Monika Herceg rođena je u Sisku 1990. Nagradu Goran za mlade pjesnike za najbolji debitantski neobjavljeni rukopis Početne koordinate dobila je 2017. godine. Knjiga je objavljena 2018. godine i nagrađena Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike, nagradom Fran Galović za najbolje književno djelo na temu zavičaja i/ili identiteta, nagradom Slavić za najbolji prvijenac objavljen 2018. godine te međunarodnom nagradom Mostovi Struge. Godine 2018. dobila je nagradu Na vrh jezika za najbolji neobjavljeni rukopis, a knjiga Lovostaj objavljena je 2019. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017., nagradu Lapis Histriae 2019. i prvu nagradu na natječaju Biber 2019. za najbolju priču. Članica je uredništva časopisa Poezija Hrvatskog društva pisaca i urednica u istoimenoj biblioteci.

Dino Pešut je rođen u Sisku 1990. godine. Diplomirao je dramaturgiju pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Drame su mu postavljane u mnogim kazalištima u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je nagrade Marin Držić Ministarstva kulture za drame: L.U.Z.E.R.I., (Pret)posljednja panda ili statika, Veliki hotel Bezdan, Stela, poplava, Olympia Stadion te Granatiranje. Osvaja nagrade Deutschen Jugentheaterpreis te nagradu Heartefakt fondacije za najbolji suvremeni socijalno angažirani tekst. Polaznik je rezidencijalnog programa za nove dramatičare u kazalištu Royal Court u Londonu. Drame su mu prevedene na engleski, njemački, francuski i poljski jezik. Objavio je romane Poderana koljena (2018.) i Tatin sin (2020.) u izdanju Frakture.

Bronja Žakelj rođena je 1969. u Ljubljani. Diplomirana je novinarka, a radost pisanja dugo je ostavljala po strani radeći u marketingu i bankarstvu. Nakon što su joj djeca odrasla, uhvatila je nešto više slobode i prostora za kreativnu misao, okrenula se nikad zaboravljenoj ljubavi i odlučila da je vrijeme za pisanje prve knjige. Roman Bijelo se pere na devedeset nagrađen je 2019. godine nagradom Kresnik za najbolji slovenski roman. U manje od dvije godine od objavljivanja doživio je sedam izdanja, godine 2019. objavljeno je talijansko izdanje, a u pripremi je bugarsko i makedonsko.

Anita Peti-Stantić završila je Filozofski fakultet u Zagrebu, magistrirala je na Sveučilištu Yale, a poslijediplomski studij je nastavila na Sveučilištu u Beču. Doktorirala je na kraju u Zagrebu 2002. godine. Redovita je profesorica južnoslavenskih jezika i poredbene lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i voditeljica Katedre za slovenski jezik i književnost. Napisala je nekoliko znanstvenih monografija, nekoliko desetaka znanstvenih članaka, veliki slovensko-hrvatski rječnik i dvije knjige  – zajedno s Vladimirom Velički Jezične igre za velike i male i samostalno knjigu Čitanjem do (spo)razumijevanja: Od čitalačke pismenosti do čitateljske sposobnosti. U stvarnom životu i dobro i bolje dijeli s Mirtom, Ljudevitom, Vedranom i Goranom.

Boris Jokić rođen je 1976. u Zagrebu. Diplomirao je psihologiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a magistrirao je i doktorirao iz područja obrazovnih znanosti na Sveučilištu u Cambridgeu, Velika Britanija. Od 2002. godine radi u Centru za istraživanje i razvoj obrazovanja Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, trenutačno u statusu znanstvenog suradnika. Bio je članom Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje, Nacionalnog operativnog tijela za izradu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije te voditelj Cjelovite kurikularne reforme ranog i predškolskog, osnovnoškolskoga i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja.

Dubravka Zima rođena je u Zagrebu, gdje je završila Klasičnu gimnaziju i diplomirala 1995. na Odsjeku za kroatistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je magistrirala i doktorirala. Od 1995. do 2009. bila je zaposlena kao znanstvena novakinja u Zavodu za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, od 2009. zaposlena je na Odjelu (Odsjeku) za kroatologiju na Hrvatskim studijima, danas Fakultetu hrvatskih studija. U akademskim godinama 2015/2016. i 2017/2018. predavala je kao gostujuća profesorica na Sveučilištu u Torontu (University of Toronto, Department of Slavic Languages and Literatures). Objavila je knjige Ivana Brlić-Mažuranić (Zagreb, ZZOK, 2001.), Kraći ljudi: povijest dječjeg lika u hrvatskom dječjem romanu (Udžbenik Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Školska knjiga, 2011.) i Praksa svijeta: biografija Ivane Brlić-Mažuranić (Zagreb, Naklada Ljevak, 2019.), te suautorsku knjigu Uvod u dječju književnost s Marijanom Hameršak (Zagreb, Leykam international, 2015.). Primarni su joj znanstveni interesi hrvatska i svjetska dječja i adolescentska književnost, povijest književnosti i kulture, novija hrvatska književnost, studije djetinjstva (childhood studies), studije mladosti i djevojaštva (girlhood studies) i srodne teme. Govori njemački i engleski jezik, te prevodi tekstove iz područja znanosti o književnosti s njemačkog jezika.

Yannick Geens (1996.) magistrirao je nizozemski jezik i književnost na Sveučilištu u Antwerpenu. Radi kao službenik za politiku Flanderske književnosti, flamanske autonomne vladine institucije s ciljem omogućavanja široko dostupnog književnog krajolika i osiguranja bolje vidljivosti flandrijske književnosti u zemlji i inozemstvu. Yannick uglavnom radi na polju kazališnih tekstova te raznolikosti i inkluzije. U ime Flanders Literature koordinator je projekta Every Story Matters - čineći knjige sveobuhvatnijim.

Neven Kepeski rođen je 1964. u Zagreb. Diplomirao je 1989. južnoslavenske jezike i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a na istom je fakultetu i magistrirao 1994. Novinarsku i medijsku karijeru započeo je još u srednjoj školi, prve je tekstove objavljivao u Poletu, a u Studenskom je listu bio urednik glazbene rubrike. Od 1991. do 1994. predavao je Hrvatski jezik i književnost u Upravnoj i birotehničkoj školi u Zagrebu. Osnovao je Psihomodo Pop 1982. u Zagrebu i bio je član grupe do 1985. Za pjesmu „Donna“ 2014. dobio je nagradu Porin. Godine 1984. dobio je nagradu Večernjega lista za kratku priču. Od 1995. do 2017. bio je glavni urednik teen magazina OK!, od 2013. do 2016. glavni urednik magazina Teen, od 1998. do 2009. uređivao je Zabavnik, nedjeljni prilog Jutarnjega lista, od 2001. do 2004., bio je izvršni urednik Globusa, a od 2007. do 2009. urednik magazina HEJ!, dnevnog magazina Jutarnjega lista. Uređivao je i vodio radijsku emisiju Veliki vrisak na RVG-u, od 1994. do 2000. bio je autor i scenarist TV emisije Briljanteen (HTV), od 2002. do 2003. scenarist TV emisije Pljesak, molim! (HTV), te urednik TV emisije Cesarica 2018. i 2019. (HTV).

Vedrana Rudan se kao spisateljica proslavila se 2002. kada je odlučila pisati i izdala svoj prvi roman “Uho, grlo, nož”. Roman je preveden na sedam jezika i dramatiziran na pozornicama Hrvatske, Srbije, Poljske i Mađarske. Roman je prodan u preko 15 000 primjeraka. Drugi roman koji je napisala je “Ljubav na posljednji pogled” (2003.) koji je prodan je u 8000 primjeraka i preveden na više jezika. Slijede romani “Ja nevjernica” (2005.), “Crnci u Firenci” (2006.), “Kad je žena kurva/kad je muškarac peder” (2007.), zbirka kolumni “Strah od pletenja” (2009.), “Dabogda te majka rodila” (2010.), “Kosturi okruga Madison” (2012.), “U zemlji krvi i idiota” (2013.), “Amaruši” (2013.), “Zašto psujem” (2015.), te “Muškarac u grlu” (2016.). Roman “Dabogda te majka rodila” je također preveden na više jezika i izdan u Americi, a predstava koja se radila po njemu višestruko je nagrađivana. Kazališna adaptacija će biti napravljena i za roman “Muškarac u grlu”.

Rujana Jeger rođena je 1968. u Zagrebu, a do 1975. se panično bojala pasa. Nakon što je prevladala taj strah, u njezin su život ušli što redom, što čoporativno: Mark, Poli, Kiki, Charlie, Chili, Liza i Joy. Književne referencije stekla je kao autorica romana Darkroom (uži izbor za nagradu Jutarnjeg lista) te triju zbirki kolumni: Posve osobno, Opsjednuta i Hod po rubu. Kada ne piše ili čita, trčkara sa psima po parkovima i nasadima grada Zagreba. Živi sa suprugom koji je donekle uspješno sprječava u tome da od kuće napravi zoološki vrt. Za sada. Sadržaj kolumni su teme od debljine do nasilja u obitelji, od ubojstva majke, dječjeg rada i kuhanja do kozmetičkih kampanja, abortusa i seksa. Tekstovi često imaju istu punk formu – kratki su i žestoki.

Nebojša Lujanović (rođen 1981.g. u Travniku, BiH; živi u Splitu) je pisac, predavač, znanstvenik i kulturni djelatnik. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti te sociologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i doktorirao 2012. iz područja teorije književnosti. S obzirom na broj znanstvenih radova, predavačko iskustvo i nastupe na skupovima, 2015.g. stekao je uvjete za naslovno zvanje docenta. Predavao kao vanjski suradnik i povremena zamjena na filozofskim fakultetima u Splitu, Zenici i Zadru. Od početka studija objavljuje pripovijetke po periodici, a zatim romane, eseje, priručnike i znanstvene knjige. Kao freelancer, pored povremenih predavačkih angažmana i spisateljskih honorara, bavi se i organizacijom kulturnih događanja. Vodio trogodišnji ciklus književnih tribina u Splitu, kao i tri izdanja književnog festivala, a i umjetnički je direktor kultnog festivala Pričigin (od 2016.g.). Kritičke prikaze publicističkih i znanstvenih naslova objavljuje posljednjih pet godina u emisiji Bibliovizor, na Trećem programu hrvatskog radija. Proteklih šest godina specijalizirao se u području podučavanja kreativnog pisanja, te održao više od dvadesetak radionica u različitom trajanju, u pet gradova. Otac dvoje djece. U slobodno vrijeme trči maratone.

ANETA VLADIMIROV rođena je krajem 1980. godine. Završila je sociologiju u Beogradu. Ljubiteljica je radionica poezije, balkanske muzičke tradicije i porodičnog bioskopa. Živi i radi u Zagrebu. Anetina prva zbirka poezije pod radnim naslovom “Nije lako lizati olovo” u pripremi je i uskoro izlazi!

Antonija Petričušić je docentica na katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu. Članica je Savjetodavnog odbora, tijela stručnjaka koji nadgledaju primjenu Okvirne konvencije Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina. Članica je i Savjeta za ljudska prava pučke pravobraniteljice. Doktorirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta Karl-Franzens u Grazu (Rechtswissenschaftliche Fakultät der Karl-Franzens-Universität Graz). Disertacija je nagrađena stipendijom i nagradom za mlade istraživače sa Sveučilišta Karl-Franzens u Grazu (Preis des Landeshauptmannes). Završila je poslijediplomski studij iz područja sociologije i socijalne antropologije na Central European University u Budimpešti, Mađarska. Završila je i poslijediplomski studij iz područja ljudskih prava i demokratizacije Sveučilišta u Sarajevu i Bologni, diplomirala na Fakultetu političkih znanosti na studiju novinarstva te na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Za studentske radove nagrađena je nagradom Svjetskog viktimološkog društva, Dekanovom nagradom i Rektorovom nagradom.

Odrasla sam u romskom naselju Orehovica. Kao i u drugim takvim naseljima , često nema struje, vode ni osnovnih uvjeta za život. U početku smo živjeli zaista skučeno, nas petero djece u jednoj sobi. Najstarije sam dijete u obitelji, roditelji su me dobili dok su bili maloljetni, mama je imala 16, a tata 19 godina. Bili su oboje nezaposleni i nezavršene škole. Tata je u međuvremenu postao zidar i sad donekle u usporedbi s drugima imamo bolji život u naselju. Polazila sam segregirani vrtić sa romskom djecom iz mog naselja. Nismo znali hrvatski jezik jer nikad nismo bili u kontaktu s Neromima sve do osnovne škole. 2019. sam upisala pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao redovni student. Roditelji me nisu htjeli pustiti na fakultet, jer su mislili da je nešto drugo najbolje za mene i imali smo mali konflikt radi toga. Uspjela sam ih nagovoriti i oni su danas jako ponosni na mene i velika su mi podrška.

Zoran Grozdanov je teolog, prevoditelj i izdavač, rođen u Rijeci. U izdavačkoj kući Ex libris urednik je niza ecumenica i ars haeretica te izdanja na hrvatskom jeziku časopisa Concilium. Predavač je na Centru za protestantsku teologiju Sveučilišta u Zagrebu.

Novinarka i urednica (1971). Diplomirala na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Kao studentica počela surađivati u Dječjem programu HTV3, u rujnu 1991. počinje izvještavati o Domovinskom ratu u Hrvatskoj. Kao ratna reporterka izvještavala s gotovo svih ratišta u Hrvatskoj i BiH. Poslije nastavlja raditi u Informativnom programu kao reporterka, urednica, voditeljica. Uređivala je središnji Dnevnik, uređivala i vodila Vijesti, Hrvatsku uživo i druge emisije. Od 2013. do 2016. vodila redakciju Hrvatske uživo. Kao politička reporterka izvještava uživo s najvažnijih političkih događanja. Sudjelovala u velikim projektima HTV-a, kao što su praćenje parlamentarnih i predsjedničkih izbora. Dobitnica HND-ove nagrade Novinar godine 2017. Članica Programskoga vijeća HRT-a od 2015-19. Nakon ukidanja Hrvatske uživo u stalnom angažmanu u emisiji Nedjeljom u 2. Dobitnica nagrade reportera na festivalu Fra Ma Fu za humanost, te kao članica inicijateive Ljudi za ljude nagrade Ponos Htrvatske. Predsjednica je Sindikata novinara Hrvatske.

Diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Kratke priče objavljivala je u nacionalnoj i regionalnoj periodici i na književnim portalima. Priče su joj izvođene i na Trećem programu hrvatskog radjia. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolje kratka priča" i antologiju hrvatske mlade proze " Bez vrata, bez kucanja".

Jelena Kovačić (Zagreb, 9. listopada 1979.) je hrvatska dramatičarka i dramaturginja. Diplomirala je komparativnu književnost i polonistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Stipendistica je semsestralnog boravka na Universytet Slaski u Katowicama (Poljska, 2002.) u sklopu CEEPUS programa, te stipendistica KulturKontakt Austrije - Writers in the Residence, Beč (2010.). 1998. godine postaje članica alternativne kazališne skupine Théâtre des femmes. Tamo susreće redateljicu Anicu Tomić s kojom od tada surađuje na gotovo svim projektima. Najznačajnije predstave koje su nastale u njihovoj suradnji su Imitatori glasova i Vražji sinovi (Teatar &TD), Ovo bi mogla biti moja ulica (ZKM), Dječak Ivek i pas Cvilek (Pinkleci, Čakovec/HNK Varaždin) Did i repa (GKL Split) i Leda (ZKM/Kraljevsko pozorište Zetski dom, Cetinje).Za svoj dramaturški rad dobila je brojne nagrade.

Milena Zajović rođena je 1983. u Zagrebu. Diplomirala je psihologiju na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. U Večernjem listu obavlja uredničke poslove u rubrici Kulture. Na Motovun film festivalu (2002–2012) zaposlena je kao selektorica i koordinatorica programa, a na ZagrebDoxu kao programska suradnica. Radila je kao savjetnica u producentskoj kući Brojka (2008–2009) i asistentica produkcije na dokumentarnom filmu Duhovi Zagreba u režiji Jadrana Bobana. Kao koordinatorica sektora sudjelovala je u radu brojnih festivala (ZagrebDox, Queer Zagreb, Eurokaz...), a kao stručna suradnica radila je u kazalištima i klubovima (Zagrebačko kazalište mladih, Knapp, Tvornica kulture). Kao aktivistica za ljudska prava stjecala je iskustvo u vođenju projekata pri brojnim nevladinim udrugama.

Morana Kasapović diplomirala je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a na istom je fakultetu i magistrirala na poslijediplomskom studiju Međunarodnih odnosa. Na Hrvatskoj radioteleviziji radi od 1993. godine, najvećim dijelom u Redakciji vanjske politike. Izvještavala je s mnogih vanjskopolitičkih događaja, napravila nekoliko dokumentarnih filmova, radila intervjue s hrvatskim i stranim dužnosnicima te istaknutim pojedincima. Uređivala je i vodila više emisija na HRT-u: središnji Dnevnik, Odjeke dana, Vijesti, vanjskopolitički magazin Paralele, te je bila autorica projekta, urednica i voditeljica talk showa Uvijek kontra.

Helena Puljiz je višestruko nagrađivana politička novinarka i komentatorica s bogatim uredničkim iskustvom u unutrašnjoj i vanjskoj politici. Od novinarstva živi od studentskih dana, od 1993. godine. Tokom karijere novinarski se usavršavala u vodećim svjetskim medijima – BBC-u, Reutersu, The Guardianu. Suosnivačica je Zbora istraživačkih novinara Hrvatske i osnivačica Sindikata novinara Jutarnjeg lista.

Robert Torre psihijatar, autor nekoliko knjiga s područja psihijatrije ovisnosti, kritičkog pamfleta “Prava istina o psihijatriji” i zapažene nesvakidašnje knjige samopomoći “Ima li života prije smrti?”, u kojoj izlaže nalaze na pitanje što je život i kako ga živjeti. Pokazuje se što se iz ovog sada-i-ovdje života, bez ikakvih izvanjskih pretpostavki, može reći o ovom sada-i-ovdje životu. Iako psihijatar i psihoterapeut, ovdje istupa kao svojevrsni stručnjak za ljudsko iskustvo, jer utemeljenju počela razborito vođenog života psihoterapija naprosto nije dorasla, nego samo egzistencijalistička filozofija.

ECE TEMELKURAN jedna je od najpoznatijih turskih književnica, novinarki i političkih komentatorica, koja redovito objavljuje u turskim novinama, ali i u The Guardianu i Le Monde Diplomatiqueu. U istraživačkim radovima bavi se temama koje su u Turskoj izrazito kontroverzne, poput kurdskog i armenskog pitanja, ženskog pokreta i pitanja političkih zatvorenika. Dobila je mnogobrojne nagrade pa tako i nagradu Pen for Peace te nagradu za novinarku godine u Turskoj. Dosad je objavila desetak knjiga.

Zoran Ferić rođen je 1961. godine u Zagrebu. Diplomirao je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu i od 1994. godine radi kao profesor hrvatskog jezika u XVIII. gimnaziji. Priče objavljuje u časopisima i novinama od 1987. godine. Knjige su mu prevedene na desetak jezika. Živi u Zagrebu i redovito održava radionice pisanja u Booksi i CeKaPe-u. Prvu knjigu priča, Mišolovka Walta Disneya, objavio je 1996. godine u Nakladi MD. Deset godina poslije dobio je za nju Nagradu Dekada. Za drugu knjigu priča, Anđeo u ofsajdu, objavljenu 2000. dobio je Nagradu Ksaver Šandor Gjalski i Nagradu Jutarnjeg lista za proznu knjigu godine. Godine 2011., izlazi Ferićev roman Kalendar Maja za koji je dobio nagradu Vladimira Nazora, Jutarnjeg lista, Grada Zagreba i pulskog sajma knjiga (Kiklop). Druga knjiga izabranih kolumni Apsurd je zarazna bolest izašla je 2012. godine. Tri godine poslije javlja se novim romanom Na osami blizu mora za koji je dobio Nagradu Fran Galović. Nakon toga objavio je ilustriranu knjigu za djecu San ljetne noći, s ilustracijama Dominika Vukovića, i dobio Nagradu Grigor Vitez. Godine 2018. izabran je za predsjednika Hrvatskog društva pisaca.

Gordan Nuhanović rođen je u Vinkovcima. Devedesetih godina radio je kao novinar u Globusu, Slobodnoj Dalmaciji, Danasu i Jutarnjem listu. Zbirku kratkih priča Liga za opstanak objavio 2001. Nagrađen je „Ivanom i Josipom Kozarcem“ za prvijenac te nagradom „Slavić“ DHK za najbolju prvu knjigu u 2001. godini. Liga za opstanak uvrštena je među pet najboljih proznih knjiga 2001. godine u izboru Jutarnjeg lista. Godine 2003. objavio je drugu zbirku priča Bitka za svakog čovjeka, a 2004. napisao monodramu Što to ljudi govore iliti buka koju izvodi glumac Slavko Brankov. Godine 2006. objavio je roman Posljednji dani panka, 2009. roman Vjerojatno zauvijek, a treći roman, naslovljen Agenti kulture, u ljeto 2013. Knjige su mu prevođene na engleski i češki. Trenutno živi i radi u Zagrebu

Andrea Vranić je izvanredna profesorica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bavi se kognitivnom psihologijom, prvenstveno procesima pamćenja i rezoniranja. U središtu interesa joj je primjena ideje o plastičnosti neuralnih i kognitivnih procesa, tj. kako mozak uči i kako se može mijenjati kroz cijeli životni vijek. Dosada je objavila dva sveučilišna udžbenika i nekoliko poglavlja u knjigama, uredila je dvije monografije te objavila 50ak znanstvenih i stručnih tekstova. Nekad je bila dobitnicom godišnje nagrade Društva Sveučilišnih nastavnika u Zagrebu za mlade znanstvenike, a danas je aktivna članica Zagrebačkog psihološkog društva i time dobitnica nagrade Fierce Women dodijeljene društvu za 2020. godinu.

Igor Mandić, završio studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. godine. Od 1966. bio zaposlen u Vjesniku, kao kritičar u dnevnim novinama, kao kolumnist Vjesnika u srijedu, te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima. Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umjetnike, te je objavljivao u raznim listovima, između ostalih i u Novom Plamenu. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000.). Živi i radi u Zagrebu.

Anica Tomić 2004. godine, diplomirala je komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Osim toga, 2008. godine, diplomirala je kazališnu režiju i radiofoniju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Osnovala je “Theatre de femmes” (amatersku kazališnu skupinu), koja je djelovala od 1995. do 2003. godine. Gotovo redovito na svojim projektima surađuje sa dramaturginjom Jelenom Kovačević. Režira razna kulturna događanja (Europski dan opere, Dan otvorenog trga, Bijele noći, Festival svjetla). Radi kao suradnica na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, te kao kazališni pedagog i mentor. Dobitnica je raznih nacionalnih i regionalnih nagrada.

Tanja Jurin diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu gdje je kasnije stekla titulu sveučilišne specijalistice iz kliničke psihologije te doktorice znanosti iz područja kliničke psihologije. Trenutno je zaposlena kao viša asistentica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a već punih 15 godine osim znanstvenog i predavačkog rada bavi se i kliničkim radom (od psihodijagnostike, savjetovanja i psihoterapije) osobama s različitim psihičkim smetnjama i problemima. Psihoterapijsku izobrazbu započela 2005. godine edukacijom iz kognitivno bihevioralne terapije, nakon čega ubrzo započinje i s edukacijom iz seksualne terapije. 2012. godine stekla je certifikat iz seksualne psihoterapije u organizaciji Hrvatskog društva za seksualnu terapiju. Sudjeluje u edukaciji novih polaznika seksualne psihoterapije, ima bogato iskustvo u radu sa osobama koje imaju seksualne probleme i smetnje.

Arnon Grunberg radio je kao pomoćnik apotekara, perač tanjura i izdavač te pisao kazališne komade za kazališnu skupinu nakon što su ga izbacili iz gimnazije. Kao 23-godišnjak debitirao je međunarodno hvaljenim romanom Plavi ponedjeljci koji ga je brzo proslavio. Grunberg je za to djelo osvojio dvije nagrade, za najbolji i najprodavaniji prvijenac. Smatra se jednim od najznačajnijih nizozemskih autora i osvojio je važne književne nagrade u svojoj domovini. Njegove su knjige prevedene na 29 jezika. Osim što se bavi književnošću Grunberg piše kolumne za nizozemske, njemačke i američke novine. Romane Povijest moje ćelavosti i Gstaad 95-98 te novelu Monogaman objavio je pod pseudonimom Marek van der Jagt. U njegovom bogatom opusu ističu se romani: Tirza, Tražitelj azila, Židovski Mesija, Naš stric, Srcem i dušom, Čovjek koji nije obolijevao i Madeži. Grunberg živi i radi u New Yorku.

Goran Šimić redoviti je profesor neuroznanosti i anatomije i predstojnik Zavoda za neuroznanost Hrvatskog instituta za istraživanje mozga Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Vodi Laboratorij za razvojnu neuropatologiju koji se bavi proučavanjem nastanka razvojnih i neurodegenerativnih bolesti mozga. Najvažnija priznanja su mu Godišnja nagrada Hrvatskoga liječničkog zbora za najbolji rad iz područja kliničkih medicinskih znanosti, Državna nagrada za najboljeg mladog znanstvenika iz područja biomedicinskih znanosti te „Kurt Jellinger Prize“ za najbolji rad iz eksperimentalne neuropatologije koji objašnjava mehanizam nastanka neke neurološke bolesti. Šimić je također osvojio priznanje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za medicinske znanosti, Državnu nagradu za popularizacija i promidžbu znanosti, Priznanje Hrvatskoga liječničkog zbora za znanstvena dostigunuća u istraživanju spinalne mišićne atrofije te Nagradu Medicinskog fakulteta u Zagrebu za znanstvena dostignuća. Od 2010. je glavni i odgovorni urednik časopisa Translational Neuroscience.

Marek Šindelka rođen je u češkom gradiću Polička. Diplomirao je kulturologiju na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilišta u Pragu te scenaristiku i dramaturgiju na praškoj FAMU. U češkoj književnosti debitirao je 2005. godine hvaljenom zbirkom poezije Strihnin i druge pjesme, koja je ovjenčana Nagradom Jiříja Ortena namijenjenom mladim književnicima. Šindelka je autor romana Pogreška (Chyba, 2008.) te koautor istoimenog stripa iz 2011. godine. Svoj književni talent potvrđuje zbirkom pripovijedaka Ostanite s nama (Zůstaňte s námi, 2011.), za koju je dobio prestižnu književnu nagradu Magnesia Litera za češku proznu knjigu godine. Nakon toga Šindelka je objavio i proznu zbirku Karta Anne (Mapa Anny, 2014.) te hvaljeni roman Zamor materijala (Únava materiálu, 2016.), za koji je ponovo primio nagradu Magnesia Litera.

Navid Kermani rođen je u njemačkom gradu Siegenu. Kermani je pisac, publicist i doktor orijentalnih znanosti iranskog podrijetla. Studirao je filozofiju, orijentalistiku i dramu u Kölnu, Kairu i Bonnu. Doktorirao je s temom Bog je prekrasan: Estetsko iskustvo Kurana, koju je objavio i na engleskom jeziku. Bio je suradnik Frankfurter Allgemeine Zeitunga te redovno objavljuje članke, književne kritike i putopisne tekstove u njemačkoj periodici. Autor je nekoliko romana i esejističkih knjiga o islamu, Bliskom istoku i kršćansko-muslimanskom dijalogu. Dobitnik je brojnih prestižnih nagrada i priznanja za književni i akademski rad, a među njima su Kulturna nagrada Savezne države Hessen (2009.), Buben-Rosenzweigova medalja (2011.), Nagrada Kleist (2012.), Nagrada za javni nastup Ciceron (2012.), Nagrada Joseph Breitbach (2014.), članstvo u Akademiji znanosti, humanistike i umjetnosti Nordrhein-Westfalena (2015.), Nagrada za mir Udruženja njemačkih knjižara (2015.). Usto je bio finalist nagrade za književnost Jan Michalski za knjigu Između Kurana i Kafke: Zapadno-istočna istraživanja (2015.)

Maria Ksiluri rođena je na Kreti. Studirala je psihologiju na Sveučilištu Panteion te nastavila poslijediplomski studij iz istog područja. Njezin prvi roman, Premotaj (2009.), bio je u užem izboru za nagradu Diavazo za debitante. Drugi roman Ovako evo svršava svijet objavljen je 2012. godine i za njega je dobila Atensku nagradu za književnost 2013. godine. Roman Kaligrafova noćna smjena, objavljen 2015., ušao je u uži izbor za nagradu Europske unije za književnost 2017. godine. Živi u Ateni i radi kao urednica i prevoditeljica.

Francusko-iranska spisateljica Maryam Madjidi rođena je u Teheranu. U dobi od šest godina preselila se s obitelji u Pariz uslijed represalija nakon iranske revolucije. Studirala je književnost na Sveučilištu Sorbonne i predavala francuski jezik u Pekingu i Istanbulu. Danas podučava francuski društveno marginalizirane maloljetnike stranog podrijetla, a prije toga je podučavala osnovnoškolce i srednjoškolce u siromašnim predgrađima i otmjenim četvrtima, osobe s motoričkim i psihičkim poteškoćama, kineske i turske studente te zatvorenike. Njezin prvi roman Marx i lutka dobitnik je nagrade Goncourt za najbolje i najmaštovitije prozno djelo u 2017. godini.

Martina Vidaić profesorica je hrvatskog jezika i književnosti i do sada je objavila tri zbirke pjesama: Era gmazova (SKUD IGK, Zagreb, 2011.; nagrada Goran za mlade pjesnike), Tamni čovjek Birger (V.B.Z., Zagreb, 2016.; finale nagrade Janko Polić Kamov) i Mehanika peluda (HDP, Zagreb, 2018.; Nagrada Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu). Pjesme su joj također objavljene u antologiji mlađeg pjesništva Hrvatska mlada lirika 2014. (HDP, 2014.), u hrvatsko-rumunjskoj antologiji mlađeg pjesništva Ritualul omului fericit - 18 poeti croati tineri (Tracus Arte, 2017.), kao e-knjiga L'insopportabile delicatezza della polvere (Kipple officina libraria, 2019.) te u relevantnim književnim časopisima (Quorum, Relations, Sarajevske sveske, Zadarska smotra, Poezija). Od 2015. godine sudjeluje u međunarodnom projektu Versopolis koji okuplja pjesničke festivale u cilju promocije perspektivnih europskih pjesnika putem prijevoda i gostovanja.

Tatjana Barat magistra je edukcije hrvatskog jezika i književnosti, lektorica, voditeljica radionica kreativnog pisanja za djecu i novinarka. Osim rada u odgojno-obrazovnim ustanovama, ima iskustvo pisanja za tiskane i elektroničke medije. Surađuje i s hrvatskim knjižarskim lancima te je suosnivačica udruge Čitaj knjigu. Napisala je knjigu „Priče o neustrašivim hrvatskim ženama“ koja je namijenjena djeci osnovnoškolske dobi.

Ari Turunen rođen je 1966. godine u Helsinkiju, a diplomirao je na području društvenih znanosti. Do sada je napisao šest popularnih knjiga o ponašanju, praznovjerju, lažima, otporu i opijatima, koje su pune živopisnih anegdota o obrascima ljudskog ponašanja, a istovremeno su informativne i zabavne. Turunen na šaljiv način pojašnjava uzroke ljudskog ponašanja. Dvadeset godina radio je kao znanstveni urednik, a u radijskim emisijama je održao brojna predavanja o povijesti kulture i svjetonazora. Trenutno je zadužen za komunikaciju unutar velikog znanstvenog projekta koji pokriva 19 zemalja, a kojeg financira Europska unija.

Morten Dürr rođen je 1968. u Kopenhagenu. Od 2004. piše knjige za djecu i mlade, a mnoge od njih prevedene su na druge jezike. Dürr je 2008. dobio književnu nagradu danskog Ministarstva obrazovanja.

Lars Horneman rođen je 1966. godine. Dobitnik je brojnih nagrada za svoje ilustracije. Dio je danskog umjetničkog pogona Pinligt.

David Machado rođen je 1978. godine u Lisabonu. Diplomirao je ekonomiju na Sveučilištu u Lisabonu, no uskoro se posvetio pisanju. Godine 2005. dodijeljena mu je ugledna književna nagrada Branquino de Fonseca, a 2010. godine nagrada SPA/RTP. Autor je zbirke priča Historias Possiveis i romana O fabuloso teatro do Gigante te Prosječni indeks sreće, za koji je 2015. godine dobio prestižnu Nagradu Europske unije za književnost. Kratke priče objavljivane su mu u portugalskim i inozemnim književnim časopisima.

Andrew Keen je britansko-američki autor rođen je u Londonu 1960. godine te se smatra jednim od najpoznatijih i najutjecajnijih teoretičara novih medija. Nakon studija povijesti, magistrirao je politologiju na Berkleleyu. Neko je vrijeme proveo radeći kao poduzetnik u Silicijskoj dolini, osnovavši internetsku tvrtku audiocafe.com. Keen je jedan od važnijih protagonista internetske revolucije, no ujedno je i jedan od najžešćih kritičara negativnih strana interneta. Autor je triju knjiga Kult amatera, Digitalna vrtoglavica te Internet nije odgovor. Keen je izvršni direktor inovativne tvrtke salonFutureCast u Silicijskoj dolini i vrlo je cijenjen predavač, koji svoje govore, najčešće o negativnim aspektima interneta, održava diljem svijeta.

Renata Salecl rođena je u Slovenjskom Gradecu 1962. godine. Gostujuća je profesorica na London School od Economics i istraživačica je pri Institutu za kriminologiju na Pravnom fakultetu u Ljubljani. Studirala je filozofiju i doktorirala je sociologiju, a 1980-tih je godina bila aktivna u znamenitoj Ljubljanskoj školi psihoanalize. Godine 2010. proglašena je „slovenskom znanstvenicom godine“, a u prosincu iste godine časopis Delo je odabire za „slovensku osobu godine“. U ožujku 2011. godine, proglašena je najuspješnijom ženom u Sloveniji.

Igor Rudan hrvatski je znanstvenik rođen u Zagrebu 1971. godine. Nalazi se među najcitiranijim znanstvenicima svijeta, a Thomson Reuters i Američki institut za znanstvene informacije svrstali su ga među „Vodeće znanstvene umove svijeta“ u 2015. i 2016. godini. U Hrvatskoj je pokrenuo znanstveni projekt „10 001 Dalmatinac“ u sklopu kojega je, u suradnji s ostalim biobankama visokorazvijenih zemalja, pronađena biomedicinska uloga za više od 1000 ljudskih gena. Svoju karijeru zatim usmjerava na problem smanjivanja smrtnosti djece u svijetu. Radeći kao stalni savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije, UNICEF-a i Svjetske banke, kao i Zaklade Billa i Melinde Gates, razvio je niz metoda kojima se određuju prioriteti za ulaganja u zdravstvene intervencije u zemljama u razvoju. Za svoj je stručni rad dobio dvadesetak nagrada. U 2012. godini, primljen je među dopisne članove Kineske akademije znanosti, dok je u 2016. godini postao i redovnim članom Kraljevskog društva Britanske akademije znanosti – The Royal Society u Edinburghu.

ERICA FISCHER rođena je u Engleskoj u obitelji emigranata, koji su se u Austriju vratili 1948. godine. U Beču je studirala na Institutu za prevođenje te postala jedna od vodećih ličnosti austrijskoga ženskog pokreta. U svom novinarskom radu usredotočena je na ženska pitanja te pitanja odnosa između spolova, pitanja južne Afrike i Mozambika, Balkana, rasizma, antisemitizma i rata. Njezin roman Aimee i Jaguar, napisan prema istinitom događaju, postao je svjetska uspješnica te je preveden na dvadesetak jezika.

TERESA FORCADES doktorirala je javno zdravstvo na Sveučilištu u Barceloni, a na Harvardu magistrirala teologiju. Pripada redu katalonskih benediktinki, a u svojim predavanjima koje održava diljem Europe često kritizira kapitalizam i sva njegova obilježja, kao i patrijarhalnost Katoličke crkve, boreći se za prava žena u crkvenoj i javnoj sferi. Objavljuje knjige o teološkim temama, farmaceutskoj industriji i feminizmu. U Hrvatskoj su objavljenje dvije njene knjige: Bez straha i Vjera i sloboda – sekularno i religijsko u razgovoru.

MISCHA GLENNY engleski je novinar i povjesničar. Kao istočnoeuropski dopisnik The Guardiana i BBC-a izvještavao je o padu komunizma i ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Dobitnik je više nagrada, među kojima je Sonyjeva nagrada za doprinos elektronskom novinarstvu. Napisao je nekoliko knjiga o Istočnoj Europi i Balkanu. Na hrvatski je prevedena njegova hvaljena knjiga McMafija – Kriminal bez granica

FRANZ HAMMERBACHER unutar austrijske književnosti slovi kao sakupljač ekstremnih pripovijedaka, pripovjedač koji se izlaže nepoznatim i opasnim podvizima da bi o njima izvještavao u svojim knjigama. Napušta posao uglednog bečkog izdavača i kao dobrovoljac UN-a odlazi u mirovnu misiju na Golan koju opisuje u knjizi Bravo Hotel. Roman Brodski dnevnik nastao je tijekom osamdeset dana piščeve plovidbe oko svijeta na velikim teretnim brodovima

PAULUS HOCHGATTERER rođen je 1961. godine u Amstettenu, u Donjoj Austriji. Živi i radi u Beču kao dječji psihijatar i pisac. Roman Slast života ovjenčan je nagradom Deutscher Krimipreis za najbolji kriminalistički roman objavljen na njemačkom jeziku 2007. godine, te prestižnom nagradom Europske unije 2009. godine. Dobitnik je i Austrijske nagrade za umjetnost i književnost.

Karl-Markus Gauss rođen je u Salzburgu 1954. g., gdje i danas živi kao autor i izdavač časopisa Literatur und Kritik. Među knjigama koje je dosad objavio ističu se Uništenje Srednje Europe, Europski abecedarij i Sa mnom, bez mene. Knjiga Europljani u izumiranju dobitnica je nagrade Albert Goldstein Austrijskog kulturnog foruma za promicanje suvremene austrijske književnosti u Hrvatskoj.

RICHARD OVERY profesor je povijesti na londonskom King’s Collegeu te nagrađivani britanski povjesničar. Vodeći je autoritet za Drugi svjetski rat i povijest svih suvremenih totalitarizama. Član je Britanske Akademije, a 2001. godine dobio je nagradu Samuel Eliot Morison za doprinos istraživanju vojne povijesti. Autor je dvadesetak knjiga o Trećem Reichu i o Drugom svjetskom ratu.

JULYA RABINOWICH rođena je u Petrogradu. S roditeljima 1977. emigrira u Beč. Studirala je na Bečkom sveučilištu, gdje je diplomirala slikarstvo i filozofiju. Od 2006. radi kao simultana prevoditeljica u sklopu psihoterapeutskih seansi s izbjeglicama. Godine 2009. dobiva Raurišku književnu nagradu i nagradu MiA za roman Rascijepljenost, a 2010. i 2012. prestižnu stipendiju grada Beča Elias Canetti

ROB RIEMEN nizozemski je esejist i kulturalni filozof. Osnivač je Instituta Nexus kroz koji, kao i cjelokupnim svojim radom, nastoji obnoviti europske duhovne vrijednosti sazdane na ljudima kao što su Sokrat, Spinoza ili Thomas Mann, te obnoviti solidarnost kao jednu od ključnih europskih vrednota. Poznat je po esejima Plemstvo duha – zaboravljeni ideal i Vječiti povratak fašizma.

LARS SVENDSEN norveški je filozof zaposlen kao profesor na Sveučilištu u Bergenu na Odsjeku za filozofiju. Međunarodnu reputaciju stekao je nizom svojih djela prevedenih na mnoge jezike, od kojih su najpoznatija Strah, Moda, Filozofija dosade, Filozofija zla i Filozofija rada, objavljena u izdanju TIM pressa. U istoj biblioteci objavljena je i njegova najnovija knjiga Filozofija slobode.

Monika Wogrolly rođena je 1967. godine u Grazu, gdje je diplomirala filozofiju i germanistiku. Osim toga obrazovala se za psihoterapeutkinju, te se bavila bioetikom. Godine 2004. godine stekla je doktorat iz humanističkih znanosti. Nakon knjiga kratke proze Sunovrat u lebdenje i Tražim svog učitelja objavila je romane Tražim svog ubojicu, U vatru, Žderačica muškaraca, Nemilosrdna i Gavranovina. Dobitnica je nekoliko književnih stipendija i nagrada. Također redovito objavljuje znanstvene radove

NEDA MIRANDA BLAŽEVIĆ- KRIETZMAN pjesnikinja je, prozaistica, slikarica i fotografkinja. Studij komparativne književnosti i sociologije završila je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Od 2007. živi i radi u San Diegu u Kaliforniji i u Zagrebu. Piše na hrvatskom i engleskom. Do sada je objavila jedanaest zbirki pjesama, četiri romana, među kojima se posebno ističe Američka predigra, te tri zbirke pripovijedaka.

RUŽICA BREČIĆ doktorirala je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojem radi kao docent. U okviru bilateralnog znanstvenoistraživačkog projekta Financijska pismenost i socijalizacija djece kao potrošača voditelj je hrvatske radne skupine. Od 2016. godine sudjeluje kao voditelj hrvatske radne skupine na međunarodnom projektu Obzor 2020 (2016-2021) „Strengthening European Food Chain Sustainability by Quality and Procurement Policy”, u okviru kojeg se provodi istraživanje o prehrambenim navikama djece u osnovnim školama te se radi na preporukama za unapređenje javne nabave hrane i obroka u osnovnim školama. Samostalno i u koautorstvu aktivno objavljuje znanstvene radove u poznatim svjetskim i domaćim časopisima te sudjeluje na domaćim i inozemnim konferencijama.

SLAĐANA BUKOVAC spisateljica je i novinarka, a diplomirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost u Zagrebu. Do sada je objavila roman Putnici, zbirku pjesama Nijedan pauk nije savršen, roman Rod avetnjaka, a upravo joj je izašao i treći roman, Stajska bolest. Za dosadašnje naslove primila je nagrade Slavić, Kiklop za debitante i nagradu Fran Galović.

JASMINKA TIHI-STEPANIĆ profesorica je hrvatskog jezika u OŠ Eugena Kvaternika u Velikoj Gorici. Piše za djecu i mlade. Priče objavljuje u časopisima Modra Lasta, Smib, Radost i Književnost i dijete, kao i na Hrvatskom radiju u emisiji Priča za velike i male te u TV seriji Psst... Priča! Njen roman prvijenac Imaš Fejs? dobio je nagradu Mato Lovrak za najbolji roman za djecu i mlade objavljen u 2011. godini, a istoimena radio igra nagrađena je posebnom nagradom na 9. međunarodnom festivalu radio igara za djecu i mlade Prix Ex Aequo u Bratislavi koju dodjeljuje Međunarodna unija za dječju knjigu IBBY. U svojim romanima i pričama autorica se bavi suvremenim temama i problemima koji zaokupljaju mlade i one koji se mladima bave, pa su njezina djela zanimljiva i mlađoj i starijoj publici.

TEA TULIĆ spisateljica je i spoken word performerica rođena u Rijeci 1978Prozu je objavljivala u raznim domaćim i inozemnim književnim časopisima, uključujući i McSweeney’s iz San Francisca. Kratke priče su joj prevedene na engleski, francuski, slovenski i poljski jezik. Godine 2011. je osvojila nagradu Prozak koju dodjeljuju izdavačka kuća Algoritam i časopis Zarez za najbolji rukopis autora do 35 godina. U sklopu te nagrade objavila je fragmentarni roman/zbirku crtica Kosa posvuda. Na Bandcampu je 2014., u suradnji s Enverom Krivcem i glazbenim kolektivom Japanski Premijeri, objavila spoken word album Albumče. Ove godine objavljuje roman Maksimum jata.

MAJA VINCEK SLUNJSKI rođena je 1986. godine u Varaždinu, gdje je završila Školu za dizajn, tekstil i odjeću, smjer grafički dizajner. Zatim 2005. godine upisuje preddiplomski studij fonetike i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a poslije i diplomski studij logopedije koji završava 2010. godine. Iste godine zapošljava se u Poliklinici SUVAG, Službi za medicinsku rehabilitaciju djece školske dobi u Zagrebu, gdje i danas radi. Godine 2013. upisuje četverogodišnju edukaciju za psihoterapeutkinju djece i adolescenata u Hrvatskoj interdisciplinarnoj terapijskoj udruzi za djecu i mladež u Zagrebu.

NEBOJŠA ZELIĆ docent je na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. Bavi se problemima socijalne pravednosti i političkog opravdanja zakona. Sa Zoranom Grozdanovim uredio je knjigu Vjera u dijalog: sekularno i religijsko u razgovoru.

RADE ŠERBEDŽIJA filmski je i kazališni glumac te pjesnik. Osnovnu i srednju školu završio je u Vinkovcima, a u Zagrebu diplomirao 1969. godine na Akademiji dramske umjetnosti. Glumio je u brojnim jugoslavenskim i hrvatskim filmovima, TV serijama i kazališnim predstavama. Odlaskom u SAD gradi svoju inozemnu karijeru u filmovima poput Nemoguće misije i Batman: Početak. Do sada je objavio knjigu autobiografskih zapisa Do posljednjeg daha i zbirku pjesama Stranac.

Sebastian Barry irski je dramatičar, romanopisac i pjesnik. Odlikuje ga bujan spisateljski stil te se smatra jednim od najboljih suvremenih irskih pisaca. Barry se dvaput našao u užem krugu za nagradu Man Booker za svoje romane A Long Long Way (2005.) i Tajno pismo (2008.). Za roman Tajno pismo osvojio je te iste godine nagrade Costa za roman godine i Memorijalnu nagradu James Tait Black. Njegov roman iz 2011. godine On Canaan’s Side također se našao u izboru za nagradu Man Booker. Neka od najpoznatijih djela su mu The Whereabouts of Eneas McNulty, The Temporary Gentleman, Our Lady of Sligo, The Pride of Parnell Street i mnoga druga

John Connolly irski je pisac rođen u Dublinu. Književnu reputaciju i ugled među književnim kritičarima stekao je pišući kriminalističke romane, crpeći pritom inspiraciju iz tradicije američkih klasika tog žanra, poput Rossa MacDonalda, Jamesa Leeja Burkea i Eda McBaina. Američki idiom u njegovoj izvanserijskoj prozi često je snažno protkan elementima natprirodnog kao sredstvom koje mu omogućuje istraživanje problema empatije, morala i iskupljenja u seriji romana kojima je glavni junak privatni detektiv Charlie Parker.

David Park jedan je od najcjenjenijih suvremenih irskih književnika. Završio je Queen’s University u Belfastu i donedavno je, usporedo sa sve uspješnijom književnom karijerom, radio kao srednjoškolski učitelj te se na tom području istaknuo značajnim doprinosima razvoju kreativnosti nastavnog programa. Njegova prva djela bila su obilježena političkom situacijom u Sjevernoj Irskoj, koja mu je služila kao prizma za bavljenje obuhvatnijom problematikom političkog nasilja. Tek je s romanom Svjetlo Amsterdama objavljenim 2012. godine iskoračio iz te tematske determiniranosti, da bi u romanu Žene triju pjesnika maksimalnoprotegnuo i vremenske i prostorne granice, usredotočivši se na suptilan međuodnos života i stvaralaštva. Ponajprije je cijenjen kao majstor stila; kritičari ističu njegovo umijeće stvaranja atmosfere i uvjerljivo portretiranje likova, stavljajući ga uz bok najvećim irskim piscima današnjice, kao što su, primjerice, John Banville, Colum McCann ili Roddy Doyle. Dobitnik je brojnih nagrada, a djela su mu prevedena na više jezika.

Eoin Colfer irski je pisac literature za mlade, znanstvene fantastike i avanturističkih romana. Prvi interes za pisanjem pokazao je već u osnovnoj školi. Diplomiravši na Sveučilištu u Dublinu stekao je diplomu osnovnoškolskog profesora. Između 1992. i 1996. radio je u Saudijskoj Arabiji, Tunisu i Italiji. Svoju prvu knjigu Benny i Omar objavio je 1998. godine, a temelji se na njegovim iskustvima iz Tunisa. Godine 1999. objavljuje njezin nastavak, kao i još nekoliko knjiga (Benny and babe, Half Moon Investigations, The Wishlist, The Supernaturalist). Colfer se proslavio 2001. godine objavivši prvi u nizu romana o Artemisu Fowlu te se u potpunosti posvetio pisanju.

Carl-Johan Vallgren, švedski pisac i glazbenik, rođen je u Linköpingu u Švedskoj, a odrastao je u Falkenburgu. Proputovao je Aziju i istočnu Europu, živio u Španjolskoj i Danskoj, te u Berlinu od 1993. do 2003. Sada stanuje u Stockholmu. Debitirao je 1987. romanom Nomadi, uslijedile su knjige Čeznuti (Längta bort, 1988.), Žena ptica (F´lgelkvinnan, 1991.), Priče o snu i javi (Berättelser om sömn och vaka, 1994.), Dokument o kockaru Rubashovu (Dokument rörande Spelaren Rubashov, 1996.), Za brošuru gospodina Bachmanna (För herr Bachmanns broschyr, 2000.). Godine 2002. objavio je roman Povijest jedne čudesne ljubavi, koji je nagrađen uglednom švedskom nagradom August za najbolju beletrističku knjigu godine, Velikom nagradom književnog kluba i Godišnjom nagradom knjižara. Knjiga je u Švedskoj postala bestselerom prodavši se u osamsto tisuća primjeraka, a prevedena je na dvadeset pet jezika.

Julija Wieslander cijenjena je švedska dječja književnica. Osamdesetih godina prošloga stoljeća uz pomoć supruga Tomasa i svoje djece smislila je niz priča o pametnoj i živahnoj kravi zvanoj Mama Mu. Zahvaljujući svojoj neiscrpnoj mašti, entuzijazmu i energiji ta jedinstvena krava proživjela je nevjerojatne pustolovine: sanjkala se, vozila bicikl, gradila kućicu na stablu i svladala cijelu abecedu! Slikovnice o Mami Mu i Kraksu prevedene su na 30 jezika i sjajno prihvaćene u cijelome svijetu. Ilustrirao ih je Sven Nordqvist, slavni autor slikovnica o Pettsonu i Findusu.

Daša Drndić zagrebačka je spisateljica svjetskog glasa. Objavljuje prozu, književnu kritiku, analitičke tekstove i prijevode u časopisima i književnim listovima te igrane i dokumentarne radiodrame. Dosad objavljena prozna djela: Put do subote (1982.), Kamen s neba (1984.), Marija Częstohowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu (1997.), Canzone di guerra (1998.), Totenwande (2000.), Doppelgänger (2002.), Leica format (2003.), Sonnenschein (2007.), April u Berlinu (2009.) i Belladonna (2012.). Roman Sonnenschein osvojio je 2007. godine nagradu Fran Galović za najbolju knjigu zavičajne tematike i nagradu Kiklop za prozno djelo godine. Dobitnik je nagrade Independent za najbolju stranu beletrističku knjigu po izboru čitatelja (Independent Foreign Fiction READERS Prize) za 2013. godinu. Daša Drndić dobitnica je međunarodne književne nagrade Prozart 2014.

Ivica Đikić pisac je i novinar. Objavio je romane Cirkus Columbia (2003.) i Sanjao sam slonove (2011.). Cirkus Columbia dobio je nagradu Meša Selimović za najbolji roman objavljen u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori. Po motivima tog romana oskarovac Danis Tanović snimio je 2010. istoimeni igrani film. Drugi roman osvojio je nagradu T-portala za roman godine u Hrvatskoj. Zbirka priča Ništa sljezove boje izišla je 2007. u izdanju Biblioteke Feral Tribune, a zbirka pjesama Ostatak svijeta 2012. Objavio je i tri publicističke knjige: Domovinski obrat – politička biografija Stipe Mesića (2004.), Gotovina, stvarnost i mit (2010.), u koautorstvu s Davorom Krilom i Borisom Pavelićem, te Šarik Tara: Život (2013.). Uz Tanovićev film Cirkus Columbia, koscenarist je i dugometražnog igranog filma Filipa Šovagovića Visoka modna napetost (2013.). Đikićeve knjige prevedene su, ili se prevode, na španjolski, njemački, talijanski, mađarski i slovenski jezik.

Nenad Polimac piše o filmu od početka 1970-ih: pripada generaciji koja je smatrala da radikalno treba revalorizirati povijest hrvatskog i jugoslavenskog filma i s kolegama osniva kratkotrajni, ali vrlo utjecajni časopis „Film“, kojem je odgovorni urednik i u kojem se objavljuju napisi i eseji s tom strategijom. Uređuje, između ostalih, knjige Živojin Pavlović: Dva razgovora i Branko Bauer, a vrlo je aktivan i u izradi Filmske enciklopedije dr. Ante Peterlića u izdanju Leksikografskog zavoda. Osamdesetih godina prošloga stoljeća djeluje kao savjetnik za repertoar u zagrebačkim Kinematografima, a iskustva iz rada u filmskoj industriji kasnije inkorporira u svoje napise o filmu. Među osnivačima je tjednika „Globus“, „Nacional“ i poduzeća Europa Press Holding, a s Vladimirom Tomićem autor je nekoć popularnih televizijskih emisija o filmu „Moderna vremena“ i „Vrtoglavica“. Dobitnik je godišnje nagrade Hrvatskog društva filmskih kritičara „Vladimir Vuković“.

Ivica Ivanišević i Marina Vujčić nisu se poznavali do 2014. Od tada su objavili svatko po tri knjige i napisali još štošta neobjavljenoga. Pišući svatko svoje – on u Splitu a ona u Zagrebu – dražesno su i uspješno funkcionirali na relaciji autor- urednik bez jasne predodžbe o tome tko je kome autor a tko kome urednik. U ljeto 2015. našli su se na istoj autorskoj frekvenciji i počeli koristiti elektronski sandučić u zajedničke literarne svrhe, što je, mjesec dana kasnije, rezultiralo romanom Otpusno pismo. Kad su svoje junake doveli do kraja epistolarne romanse, trebalo im je vremena da se pomire s time da u sandučiću više nema tog paralelnog svijeta. Sad opet pišu svatko za sebe, i opet se ne zna tko je kome urednik a tko kome autor

Jasna Horvat hrvatska je književnica, teoretičarka kulture i znanstvenica iz grane kvantitativne ekonomije. Prvi ciklus njezina književnog stvaralaštva poetski interpretira mitološke teme (Izgubljena vila, 2002., Alemperkina kazivanja, 2005. i Krijesnici, 2009.) dok epistolorani roman (Pismo u pismu iz 2008. – suatorstvo s Irenom Vrkljan) najavljuje drugi ciklus i pet romana studija (Az, 2009., Bizarij, 2009., Auron, 2011., Vilikon, 2012. i Alikvot, 2014.). Književni diskurs Jasne Horvat odlikuje propitivanje književnih potencijala, nadahnutost baštinskim sadržajima i nesvakidašnja imaginacija. Jasna Horvat dobitnica je nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za književnost 2010. godine te Pečata grada Osijeka 2011. godine.

Milko Valent rođen je u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost. Piše poeziju, filozofske tekstove, kratku prozu, romane, eseje, spektakle, polemike, kazališnu kritiku, radiodrame, drame i plesne drame. Suradnik je stotinjak časopisa, listova, novina i mnogih radio-programa. Sudjelovao je na dvadesetak izložbi i u publikacijama konkretne te vizualne poezije i mail-arta. Nastupa diljem zemlje i u inozemstvu oblikujući te njegujući forme kao što su recital, predavanje, happening, provokativni razgovor, performans… Zastupljen je u brojnim antologijama, panoramama i izborima poezije, proze, eseja i drame. Prevođen je na slovenski, mađarski, makedonski, slovački, rusinski, ruski, talijanski, njemački, poljski, francuski, esperanto i engleski jezik.

Veljko Barbieri rođen je u Splitu. Autor je brojnih romana, zbirki pripovjedaka i eseja, kazališnih, radijskih i televizijskih dramskih djela u kojima se bavi europskom i sredozemnom baštinom, posebice baštinom Dalmacije, njezinom sposobnošću nasljeđivanja, prepletenom s nepromjenjivošću ljudske sudbine na ciklički obnavljanim raskršćima epoha i vremena. Romani su mu prevedeni na nekoliko svjetskih jezika, a pripovijetke zastupljene u mnogim domaćim i stranim antologijama proze. Svojim prozama sudjelovao je s nekoliko slikara i grafičara u stvaranju više grafičkih mapa. Dobitnik je značajnih književnih nagrada, a 2006. njegov roman Dioklecijan nagrađen je nagradom Matice hrvatske za najbolju knjigu godine, a preveden je i na bugarski te slovenski. Odlučio se još jednom okušati u istoj književnoj temi, pa je 2008. napisao novu verziju romansirane biografije cara Dioklecijana Ja, Dioklo – Jupiterov sin, koja je također konkurirala za značajne hrvatske književne nagrade, a objavljena je u Mađarskoj i Njemačkoj.

Edo Popović slobodni je pisac. Objavio je sljedeće knjige: Mjesečev meridijan (2015.), U Velebitu (2013.), Ponoćni boogie i druge priče (2012.), Lomljenje vjetra (2011.), Priručnik za hodače (2009.), Oči (2007.), Tetovirane priče (2006. – u suradnji s crtačem Igorom Hofbauerom), Igrači (2006.), Dečko, dama, kreten, drot (2005.), Plesačica iz Blue Bara (2004.), Izlaz Zagreb jug (2003.), Koncert za tequilu i apaurin (2002.), Kameni pas (2001.), San žutih zmija (2000.), Ponoćni boogie (1987.). Romani i zbirke priča su mu prevedeni na desetak jezika.

Jasna Žmak rođena je u Puli. Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, gdje je od 2012. zaposlena kao znanstvena novakinja. Autorica je tekstova Samice (2011.) i Istovremeno drugi (2012.) premijerno izvedenih u režiji i koreografiji Matije Ferlina u Istarskom narodnom kazalištu – gradskom kazalištu Pula. Kao dramaturginja surađivala je na predstavama Timbuktu (2008.), I fuck on the first date, T-faktor (2009.) i 55+ (2012.) izvedbene skupine Montažstroj, Buđenje proljeća (2010.) i Leksikon YU mitologije (2011.) Olivera Frljića, a kao asistentica režije na projektu The Lastmaker izvedbene skupine Goat Island (2007.). Dobitnica je nagrade Routledge za najbolju studentsku prezentaciju na 15. svjetskoj konferenciji PSi. Od 2009. članica je upravnog odbora Centra za dramsku umjetnost u Zagrebu i članica uredništva časopisa za izvedbene umjetnosti Frakcija te umjetnička urednica festivala Filmske mutacije. Bivša je članica uredništa web portala posvećenog domaćem dramskom pismu drame.hr.

Jens Lapidus (1974.) švedski je od- vjetnik kaznenog prava i pisac. Kao autor, najpoznatiji je po Stockholm- skoj trilogiji koja uključuje romane Laka lova, Nemoj zajebat i Život na visokoj nozi. Uz to, objavio je i gra- fički roman Gang War 145 i novelu Mama Tried. Lapidusov stil često se uspoređuje s onim Jamesa Ellroya i Dennisa Lehanea. Danas je La- pidus najprodavaniji autor krimića u Švedskoj, drugačiji od ostalih, a o njegovim romanima bruji cijela zemlja. U trilogiji otvoreno i hrabro prika- zuje kriminalni milje Stockholma u maniri kultnog pisca krimića J. Ellroya – iz perspektive loših mo- maka, šefova mafije i kriminalaca, ali i naizgled uspješnih pojedinaca i moćnika. Svi su oni dio jednog izopačenog paralelnog državnog sustava u kojem djeluju zločinačke skupine infiltrirane u legalan po- slovni svijet.

Švedska spisateljica Kristina Ohls- son (1979.) politologinja je koja je donedavno bila na funkciji šefice odjela za protuterorističke aktiv- nosti u OSCE-u, a prije toga radila je kao analitičarka za sigurnosna pitanja u švedskom Ministarstvu vanjskih poslova. Takva radna bi- ografija impresivan je podsjetnik na vještinu koju je stekla i koja joj je svakako koristila kad se 2009. godine pojavila s debitantskim kriminalističkim romanom Askun- gar (Neželjena), prvom knjigom iz serije u kojoj je glavna junakinja detektivka Fredrika Bergman. Nje- zina sljedeća dva romana, Daisy i Anđeli čuvari ušli su 2010. i 2011. godine u uži izbor za nagradu za najbolji roman godine Akademi- je švedskih pisaca kriminalističkih romana. Ohlssoničina trilogija za djecu (prvi nastavak, Staklena djeca, objavljen je 2013. godine) obasuta je oduševljenim pohvalama kritike i publike te je privukla pozornost i izvan Skandinavije, a izdavačka pra- va prodana su u preko 20 zemalja diljem Europe.

Anders Roslund nagrađivani je istraživački novinar i jedan od najuspješnijih skandinavskih krimi-auto- ra, priznat od kritike. Roslund je dio bestselerskog autorskog dua New York Timesa Roslund & Hellström, koji su dobitnici mnogo prestižnih nagrada, uključujući The CWA International Dagger, Glasnyckeln (Stakleni ključ, švedska nagrada za najbolji kriminalistički roman) te nagrade Švedske akademije za krimi-autore, i koji su prodali preko pet milijuna knjiga. Stefan Thunberg jedan je od najslavnijih scenarista u Skandinaviji. Njegov se dosadašnji rad sastoji od popularnih televizijskih serija poput Wallandera Henninga Mankella i Van Veeterena Håkana Nessera, kao i dva najveća uspjeha švedskih box officea posljednjih godina: Hamiltona i Jägarna 2. Medvjeđi ples (Björndansen) sedmi je roman Andersa Roslunda i prvi koji je napisao u koautorstvu sa Stefanom Thunbergom

Švedski autor i ilustrator dječjih knjiga, od kojih su najpoznatije one o Pettsonu i Findusu. Godine 1983. osvojio je prvu nagradu na natječaju za najbolju slikovnicu i otada radi isključivo kao autor i ilustrator dječjih knjiga. Tijekom karijere, nagrade je osvajao u domovini i inozemstvu. Knjige o Pettsonu i Findusu ekranizirane su u televizijskoj seriji 1999. godine. Godine 2007. osvojio je nagradu Augustpriset, u kategoriji dječje knjige, za knjigu Var är min syster? (Gdje je moja sestra?), 2003. godine dodijeljena mu je nagrada Astrid Lindgrenpriset, 1992. godine osvojio je nagradu Deutscher Jugendliteraturpreis. U Hrvatskoj su u izdanju Planeta Zoe objavljene slikovnice Kad je Findus bio mali i izgubio se, Gužva u povrtnjaku, Findus na kampiranju, Findusov Božić, Torta za Findusa, Pettson ima loš dan, Uljez u dvorištu i Lov na lisicu.

Ulf Gottfrid Stark (1944.) švedski je pisac i scenarist (adaptirao je nekoliko svojih knjiga za film i napisao scenarij za film Tsasiki morsan och polisen, 1999.). Surađivao je s poznatim švedskim ilustratorima Annom Höglund i Matijem Leppom. Godine 1964. kao dvadesetpetogodišnjak napisao je prvu knjigu pjesama – Ett häl till livet. Nakon toga, u razmaku od 1966. do 2008. godine, uslijedilo je tridesetak naslova, uglavnom knjiga za djecu i omladinu, među kojima i njegova prva knjiga za djecu Petter och den röda fägeln (1975.). Knjige Ulfa Starka prevedene su na preko dvadeset jezika. Godine 1989. izabran je za člana Švedske akademije za dječju književnost (Svenska barnboks akademin). Za svoj književni rad osvojio je dvanaest nagrada

Drago Hedl (1950.) pisac je i no- vinar. Ubraja se među najvažnije predstavnike osječke dječje knji- ževnosti. Objavio je desetak knjiga, kritika i eseja, uprizorena su mu tri dramska teksta, autor je nekoliko dokumentarnih filmova, među ko- jima i nagrađivanog dugometraž- nog Vukovar, završni rez. Surađivao je i u uglednim svjetskim novinama i časopisima. Za novinarski rad na istraživačkim temama dobio je više hrvatskih i međunarodnih nagrada

Dean Savić dvadesetak godina bavi se pitanjima iz područja sigurnosti na teorijskoj i praktičnoj razini. Primarni predmeti njegova interesa su organizirani kriminal i terorizam. Autor je više stručnih i znanstvenih radova iz područja društvenih znanosti.

Goran Samardžić (1961.) sarajevski je pisac i pjesnik. U književnom svijetu javio se poezijom Lutke (1990.), nakon čega je postigao uspjeh i u prozi. Pokrenuo je kultnu knjižaru Buybook. Objavio je tri zbirke poezije, roman, zbirku poezije i proze te zbirku kratkih priča. Za roman Šumski duh osvojio je nagradu Društva pisaca BiH, isti se roman našao u finalu za nagradu Jutarnjeg lista iz Zagreba i u finalu nagrade Meša Selimović za najbolji roman napisan na području Srbije, Crne Gore, Hrvatske i BiH.

Robert Perišić (1969.) jedan je od najsvestranijih autora u hrvatskoj književnosti. Osim što je poznat po svom spisateljskom radu, također je poznat i kao pokretač i urednik časopisa Godine nove, kolumnist hrvatskog izdanja Playboya, književni kritičar i kolumnist Feral tribunea i Globusa, te scenarist filma Dalibora Matanića 100 minuta Slave. Do sada je objavio nekoliko zbirki pjesama, kratkih priča, roman, zbirku autobiografske proze i dramu. Za svoj rad nagrađen je dvjema književnim nagradama.

Irena Vrkljan (1930.) hrvatska je književnica rođena u Beogradu. Pjesnikinja, prozaistica, radio-dramatičarka, esejistica i prevoditeljica na književnu je scenu stupila u razdoblju krugovaša poezijom nadrealističke tematike. Bila je dugogodišnja urednica TV emisije Portreti i susreti za koju je napisala sedamdesetak scenarija o domaćim umjetnicima. Živi i radi kao profesionalna književnica na relaciji Zagreb – Berlin. Objavljuje na hrvatskom i njemačkom jeziku.

Alida Bremer (1959.) hrvatska je autorica rođena u Splitu. Urednica je nekoliko njemačkih antologija hrvatske književnosti, a prevela je na njemački mnogobrojna djela s hrvatskog, srpskog i bosanskog jezika. Olivino nasljeđe, njezin prvi roman, u Njemačkoj je dobio izvrsne kritike i aklamacije publike. Olivino nasljeđe roman je o Dalmaciji, o ženama i muškarcima, o životu između dva jezika i dvije države, o vlastitim dilemama i snovima, o zapuštenome masliniku, napuštenoj kući i starom otomanu.

Merita Arslani (1974.) rođena je u Zadru, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala francuski i latinski. U Londonu završava studij novinarstva na London School of Journalism. Po povratku iz Velike Britanije počinje raditi kao novinarka “Slobodne Dalmacije”, a potom na Gradskoj televiziji Zadar. Prelaskom u Zagreb počinje raditi u “Jutarnjem listu”, gdje se istaknula nizom zapaženih priča i reportaža. Do sada je objavila tri romana: Anđeli će samo zaspati (Kiklop za najbolje debitantsko djelo, 2012.), Pro- budi me kad prođe (2013.) i Pouzdan izvor (2014.).

Želimir Periš (1975.) hrvatski je pisac rođen u Zadru. Do sada je objavio priče u nekoliko časopisa: Trenutak proze (2010.), Batoni (2012.), Prostor za mokrog psa (Beograd 2012.), Lapis Histriae (2012.), Pitchwi- se (2012.), Demokracija (2013.). Uz priče, objavio je i dva romana: Mučenice (2013.) i Mima i kvadratura duga (2014.). Dobitnik je nekoliko književnih nagrada kako za prozu, tako i za poeziju. Vodi OtPis, radionice kreativnog pisanja u Zadru i Zagrebu i Kulturni otpis, emisiju o književnosti na Novom radiju.

Hrvoje Šalković (1973.) rođen je u Zagrebu gdje je diplomirao na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, a poslijediplomski studij završio na londonskom University of Westminster. Pisanjem se bavi od 2002. godine od kada je objavio šest romana i dvije zbirke kratkih priča. Proputovao je 116 zemalja na svih sedam kontinenata, član je Hrvatskog društva pisaca, dobitnik književne nagrade VBZ 2006. godine, te finalist književne nagrade Kiklop 2007. godine. Kada ne putuje, živi i radi u Zagrebu.

Emir Imamović Pirke (1973.) pisac je i novinar rođen u Tuzli. Od 1992. godine bavi se novinarstvom. Izvršni je urednik magazina Gracija i redovni kolumnist portala Radiosarajevo.ba. Objavio je sljedeće romane: Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince (2006.), Tajna doline piramida (2007.), zbirka priča Ljubim tvoje usne tisuću puta muški pisci o partnerstvu, ljubavi i seksu (2008.), Treće poluvrijeme (2010.), Vršenje dužnosti (2014.).

Pavao Pavličić (1946.) hrvatski je književnik, akademik, scenarist, književni znanstvenik i prevoditelj rođen u Vukovaru. Autor je deset scenarija, pedesetak romana, kao i brojnih znanstveno-publicističkih djela. Neka od najpoznatijih djela su mu Trojica u Trnju, Koraljna vrata, Mrtva voda i druga. Dobitnik je nekoliko književnih nagrada, a djela su mu prevedena na slovački i češki jezik. Redovni je profesor na Kate- dri za komparativnu povijest hrvatske književnosti.

Andrej Nikolaidis (1974.) novinar je i pisac rođen u Sarajevu. Do sada je objavio osam romana: Katedrala u Sijetlu (1990.), Ogledi o ravnodušnosti (1995.), Zašto Mira Furlan (1997.), Oni! (2001.), Mimesis (2003.), Sin (2006.), Dolazak (2009.), Devet (2014.). Neke od njegovih oštrih političkih kolumni rezultirale su sudskim procesima i raznim prijetnjama.

Goran Tribuson (1948.) rođen je u Bjelovaru. Jedan je od najproduktivnijih i najčitanijih hrvatskih pisaca, akademik i scenarist. Do sada je objavio dvadesetak romana, desetak zbirki priča i pet scenarija. Neka od najpoznatijih djela su mu Rani dani, Povijest pornografije, Ne dao Bog većeg zla i druga.

Darko Milošić (1967.) hrvatski je pisac i prevoditelj. Kritike i esejističke tekstove objavljuje u dvotjedniku za kulturna i društvena zbivanja Zarez te na internetskim webzinima.

Darko Macan (1966.) autor je petnaestak knjiga, od kojih je najnovija Koridor, i tridesetak strip-albuma, od kojih je najnoviji Selamalejkum, ge- nerale. Knjige za djecu (Knjige lažu!, Žuta minuta) nagrađivane su mu Grigorom Vitezom, znanstvena fanta- stika (Koža boje masline, serija Neruševac) SFerom, a stripovi (Borovnica, Qreten itd.) Grand prixom vinkovačkoga Salona. Radio je za američko, a radi za francusko strip-tržište.

Pero Kvesić (1950.) autor je rođen u Zagrebu. Dio radnog vijeka radio je kao novinar. Bio je prvi glavni urednik časopisa Polet te jedan od predstavnika Proze u trapericama. Objavljivao je novinarske i literarne radove, stripove, ilustracije i fotografije, te radio kao scenarist za film i televiziju. Objavio je dvadesetak knjiga i slikovnica. Posljednjih godina najviše radi na svojim blogovima.

Nora Verde (1974.) autorica je rođena u Dubrovniku. Od 1998. godine do danas radi kao novinarka i urednica u dnevnim i tjednim novinama te u neprofitnim medijima u sektorima kulture, glazbe, televizije, civilnog društva, ljudskih prava i nezavisnih medija. Književne radove objavljuje pod literarnim imenom Nora Verde. Autorica je proznih knjiga Posudi mi smajl (2010.) i Do isteka zaliha (2013.). Trenutno priprema zbirku priča naslova Vrijeme je na našoj strani.

Mima Simić (1976.) književnica je, prevoditeljica, prva gitara obitelj- skog benda Drvena Marija. Objavila je kultnu zbrku priča Pustolovine Glorije Scott (2005.) koja je doživje- la mnoge medijske permutacije te zbirku filmoloških eseja Otporna na Hollywood (2009.) koja joj je pri- skrbila orden najbolje filmske kritičarke. Kratke priče objavljuje po domaćim i inozemnim časopisima, uvrštena je u više domaćih i međunarodnih antologija.

Josip Novaković (1956.) hrvatsko-kanadski je autor. Piše na engleskom jeziku. Do sada je objavio jedan roman, tri zbirke kratkih priča, dvije zbirke autobiografskih crtica i dva priručnika za uspješno pisanje. Djela je objavio u gotovo svim vodećim američkim književnim časopisima. Za svoj književni rad osvojio je nekoliko nagrada.

Hrvoje Turković diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, magistrirao iz filmskih studija na New York Universityju kao Fulbrightov stipendist, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorirao filmskoteorijskom tezom. Od 1965. djeluje kao kritičar i esejist, urednik u više časopisa, a od 1977. do 2009., kad je umirovljen, zaposlen je na Akademiji dramske umjetnosti, povremeno predajući i na drugim studijima. Bio je polazni voditelj Multimedijalnog centra Studentskog centra (1976. - 1977.), polazni predsjednik Hrvatskog društva filmskih kritičara (1992. - 1994.), a od 1998. predsjednik je Hrvatskog filmskog saveza. Bio je urednik i suradnik za filmsku teoriju u Filmskoj enciklopediji 1-2 (1985./1990.), suradnik u Filmskom leksikonu (2003.), urednik je Filmskog enciklopedijskog rječnika (u radu). Objavio je preko 700 članaka o filmu, televiziji i kulturnim problemima u novinama, časopisima, katalozima, na radiju, u zbornicima i autorskim knjigama, te trinaest knjiga.