Dario Fo (1926. – 2016.) bio je cijenjeni talijanski dramski pisac, romanopisac, scenograf, redatelj, glumac, slikar i politički aktivist. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1997. godine. Šezdesetih godina prošloga stoljeća povezuje se s borbenom ljevicom, a 1968. napušta službene kazališne institucije kako bi osnovao družinu „Nova scena” (Nuova Scena), koja obnavlja tradiciju pučkoga teatra. Sedamdesetih godina osniva kazališnu komunu s kojom provodi projekt angažiranog teatra, uključujući iskustva srednjovjekovnih misterija, commedije dell’arte, lutkarstva i kabaretsko-revijalnih oblika. Autor je osamdesetak kazališnih djela, od kojih su najpoznatija Smiješni misterij (1969.), Slučajna smrt jednog anarhista (1971.), Bum, bum! Tko je? Policija! (1972.) i Ne plaćamo, ne plaćamo (1974.). Potkraj života završio je i dvije hvaljene romansirane biografije o ženama koje su obilježile povijest: uz roman o Kristini Švedskoj - Kristina Švedska: Žena gotovo slučajno (Quasi per caso una donna. Cristina di Svezia, 2017.) koji možete čitati na hrvatskom jeziku u izdanju Naklade Ljevak i u prijevodu Ite Kovač, napisao je i djelo Papina kći (La Figlia del Papa, 2014.), u kojem je glavna junakinja Lucrezia Borgia. Djela su mu prevedena na tridesetak jezika.